Category Archives: Nekategorizirano

Čini mi se da oni nas jebu…

Nakon prošlogodišnjeg članka “držali smo vas celo ljeto zatvorene, pa bi bilo dobro da si kupite vitamina D” https://www.hzjz.hr/sluzba-zdravstvena-ekologija/vitamin-d-i-preporuke-za-nadomjesnu-primjenu-vitamina-d-od-jeseni/ , još jedan biser Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (nestalo mi navodnika, jebiga).

https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/04/Postupak-s-uznemirujucim-mislima.pdf

Iskreno, ne da mi se čitat njihova sranja, preletio sam malo do tablice.
Slika desno: misli koje mogu povećati uznemirenost.
Slika lijevo: mislioci koji mi povećavaju uznemirenost.

Inače ne vjerujem u ta sranja pa sam uznemiren. Mogu samo zamislit kako je ljudima koji vjeruju u Super Vilija i Stručnu Ekipu.

Neka nam je Bog u pomoći.

Maska je zakon jedini

Debil s maskom koji poštuje “zakon”, nosi drugim debilima u ljekarnu (koji isto poštuju “zakon”…vjerojatno cigle, željezo ili nešto slično. Sigurno je jako teško kad se moraš ovako parkirat…Imam ideju:

Ajmo napisat zakon. Možemo ga zvat Zakon protiv debila u prometu, ili (da se “profesionalac” ne uvrijedi), može i Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Pa metnemo u njega:

“Ma tu sam ja samo sekundu da istovarim”, najjača parola ikad. Ja kad hoću na sekundu u tu istu apoteku, ne mogu, jer nemam pelenu. Jer takav je “zakon”.

Jebem vam mater.

Sve usput i pomalo

Opet rano jutro, sunce na prozorčiću, kava, zadnje kapi mlijeka idu u kavu, nekako ih poštujem više nego kad je flaša puna i srčem kavu sat i pol vremena. Već je pol 8, uskoro je vreme za drugu,a trebalo bi prije navratit na mljekomat…usput idem pogledat je l’ mi se djetešce probudilo, podivanili se pomalo i dogovorili da se čujemo kasnije. Već mu je vreme za “školu” (online).

Nakon mljekomata, opet “genijalna” ideja: idem vidit je l’ ima kaj na Pimpek placu (službeno Mali plac), kupujem povrće, danas bu za ručak kelj s krumpirom. Ak ispadne super dobro ili super loše, možda bude na netu…

Usput (opet) mogao bi stat na kavu kod rampe. Nakon treće pive, idem doma, pripremam ručak i dopisujem se sa zdravstvenim ustanovama, više kasnije, kad dobijem malo više štofa. Spojler: Drugarica na telefonu poznate zdravstvene ustanove veli da ne zna tko je Hipokrat. K’o da idem kod mehaničara koji ne zna Getribu- idem dalje.

Kelj još nije zagoril, pa svršavam dok sam u prednosti…

SNAFU (situation normal- all fucked up)

Možemo se svi složit da je država otišla u kurac. Al da je baš otišla toliko, da me Jehovina svedokinja nazove na telefon jer “rade od kuće”, to mi je bilo nepojmljivo.
Do danas. Bil sam predobre volje da ju teram u kurac; razgovarali smo 10-15 minuta o životu, obitelji, nadanjima da će Bog bacit bombu na gadove (tu me malo primilo)…uglavnom, ugodniji razgovor nego sam mislil…

Izgleda da mi je plandemija otupila ponašanje. Valjda ću se moć vratit na tvorničke postavke jednom kad ovo sve završimo…

Što sam više s ljudima…

Bio sam jučer na Dravi u šetnji, priroda je jesenska, srednja žalost, kokoši gledaju svoja posla i ne tiču ih se previše preporuke spasitelja iz Štaba. Usput se s jumbo plakata vrišti o spasu djece i hematoloških bolesnika. K’o da ne znamo da je vladi prioritet da više nitko ne umre i da će Vlado to sve riješit… ili su Unicef, Ana Rukavina i Crveni nosovi teoretičari zavjere, ili su samo neinformirani?

Kad sam vani, jedino me još veseli gledat životinje. Nekad se govorilo posprdno da žena ima jednu vijugu više od kokoši, da ne sere po dvorištu. Za Hrvate općenito, nisam siguran da je to istina. Ipak su ptice pametnije. i zato…

Što sam više s ljudima, sve više volim pse.

Kauboj na železnom konju

Moj grad je prekrasan, ali je pun kretena. Prepoznaju se po tome da nose nekakve krpe na čvaljama. Sve više si mislim da bacit atomsku bombu na grad i nije takav zločin ako je grad pun idiota kao Varaždin.

Malo sam živčan (je l’ se vidi ;-D?), pa sam uzeo terapiju sjedanja na bicikl i otišao na Ravnu goru; da se malo maknem od ovih humanoida s početka. A na bregu ljudi k’o na korzu. Nisu nosili maske, pa su prihvatljivi…

panorama s uzletišta za paragliding
Željezni konj , uredno opran nakon jahanja

Opet pizdim

Poslije napornog pedaliranja (zapravo bijega od moralno ispravnih kretena), odlučio sam se počastiti s par biljaka, a i kupit kruha usput…. Ulazak u grad, živci rade, pred pekarom par pravovjernih s maskama… babe pokupovale pol pekare. Inače tamo možeš kupit “kruh za kasnije” (za sirotinju bez love).Kuje pod maskama, planiraju spasit svijet, al se nijedna nije sjetila kupit kruha sirotinji…..to su ostavile za bešćutne psihopate…