Samo da se javim: još sam pomalo živ

Ne pišem puno u zadnje vreme, ne zato jer nemam o čemu; tema ima i previše, a treba pisat kratko i ne previše često. A blog mi je ispušni ventil, pa ispada da se stalno žalim i ne cijenim dobro u životu. Pa tek toliko, da se zna da sam još živ, prvo jedna dobra vijest:

Maleni je za vikend bil u Osijeku, otišal u petak, u subotu bio na turniru u Rocket League (nogomet s autima, to mlađarija danas igra). Od 32 ekipe, 8 je trebalo doć na finale u subotu, došlo ih je 5, a oni su bili četvrti. Pa on veli da je bio četvrti od 5, a ja tvrdim da su bili 4. od 32. Tu smo imali nekih nesporazuma koje smo, fala Bogu, izgladili do “dana ustanka”. Taj dan slavim jer mu je rođendan, za razliku od komunista, koji nemaju razloga, ali ipak slave.

Druga vijest je iz devetog kruga pakla, nekad poznatog kao “Novi Zeland”: https://www.b.wikiage.org/laurel-hubbard-before-and-after-transition-as-a-man/
Gospodin je nakon 43 godine navlačenja kožice i ne baš uspješne karijere, odlučio da je ustvari, gospođa. Karijera mu je krenula i bit će prvi transđender sportaš na olimpijadi. Potaknut njegovim (njezinim, kakogod) uspjehom, a i “pride month” je (fala Bogu da još nemamo prevoda za to), idem se autat: i ja sam trans.

Transvakser.

I taman kad sam stisnul “objavi”, naletim na ovo

Ukratko, mali je rođen u 21. tjednu, dali su mu 0% šanse da preživi, slavi prvi rođendan. Sretan rođendan, mali prijatelju.

Sve usput i pomalo

Opet rano jutro, sunce na prozorčiću, kava, zadnje kapi mlijeka idu u kavu, nekako ih poštujem više nego kad je flaša puna i srčem kavu sat i pol vremena. Već je pol 8, uskoro je vreme za drugu,a trebalo bi prije navratit na mljekomat…usput idem pogledat je l’ mi se djetešce probudilo, podivanili se pomalo i dogovorili da se čujemo kasnije. Već mu je vreme za “školu” (online).

Nakon mljekomata, opet “genijalna” ideja: idem vidit je l’ ima kaj na Pimpek placu (službeno Mali plac), kupujem povrće, danas bu za ručak kelj s krumpirom. Ak ispadne super dobro ili super loše, možda bude na netu…

Usput (opet) mogao bi stat na kavu kod rampe. Nakon treće pive, idem doma, pripremam ručak i dopisujem se sa zdravstvenim ustanovama, više kasnije, kad dobijem malo više štofa. Spojler: Drugarica na telefonu poznate zdravstvene ustanove veli da ne zna tko je Hipokrat. K’o da idem kod mehaničara koji ne zna Getribu- idem dalje.

Kelj još nije zagoril, pa svršavam dok sam u prednosti…

Dobar dan je bio danas

Svašta se događa zadnjih dana, obilazim doktore, pripremam se nikog ne poslat u pičku materinu kad me pitaju “zašto ne nosite masku?”. Moja doktorica danas ne radi, idem kod zamjene u starački dom. Živci lagano u blokadi, ordinacija hvala Bogu ima poseban ulaz. Par ljudi je u čekaoni, ja čekam vani. Par novonormalnih, normalno, ulazi preko reda iako znaju da su došli prije mene, al nema veze, ne teram ih u pičku materinu čak ni u mislima.

Posal rješavam taman prije pauze, za kraj doktorica veli kako je primila čarobni napitak i obavezno pitanje za kraj :
-Vi ne vjerujete da postoji virus?
-Ne, gospođo, ja ne vjerujem da su ovi koji nas spašavaju ni voljni ni sposobni nas spasiti. Bacam kosku:
-Kaj vi kao doktorica mislite koja je korist svakodnevnog medijskog zastrašivanja u borbi za javno zdravstvo?

Zvone s MatrixTV-a ima dobru priču koja daje nadu, ako je istinita. Izgleda nemoguće…Dečko ima kanal i na jutubu, mećem drugi link jer sam teoretičar zavjere.

https://odysee.com/@ZvoneMartinovic:2/kakva-pri%C4%8Da:f?r=A9JfVdEnr1bzHe28zQrYFGyJdBnnZ9Lh

Terapija

Budim se ujutro oko pol 6, malo kasnije nego inače. Baš danas kad sam dogovoril posjet kod psihijatra rano ujutro. Idem biciklom do Čakovca, pa poslije nastavljam. Razgovor kratak, nema se tu kaj puno popravit, samo konstatiramo stanje…

Idem dalje prema međimurskim bregima, punim baterije i usput (na žalost) razmišljam: otvaraju restorane, ali birtije ne, jer higijena u birtijama nije na dovoljno visokoj razini. U međuvremenu testiraju ljude na parkiralištu (“Arena” Varaždin) i cijepe po sportskim dvoranama (mislim na “Arenu” Zagreb). Jebe lud zbunjenog. Zbunjen jesam, a i na putu prema ludilu. Bit će zanimljivo…

Stajem na kavu na Železnoj Gori, vrh brega, kava je super, kafić je “biker friendly”, al je malo predaleko samo za na kavu. Kad mi je pun kurac svega, odem na međimurske brege. Tko tam ne može odmorit živce, bojim se da mu nema pomoći.

Danas će, izgleda bit dobro, čipovi se ne pregrijavaju više, a sutra kak Bog da…

Selo gori, a babe “samo rade svoj pos’o”

Policija čuva cjepitelje od pomahnitalih roditelja dok se djeca cijepe u zamjenu za sladoled, Socijalistička Republika Kanada

https://www.bitchute.com/video/noRWx4ko8GRC/

“Vi pitate, mi ne odgovaramo” u epizodi frizerka vs. “doktorica”, Socijalistička Republika Hrvatska

https://odysee.com/@Plandemiolog:6/trim.169B2E0D-534C-4B29-85D1-81F6871AC589:c?r=A9JfVdEnr1bzHe28zQrYFGyJdBnnZ9Lh

Fejk more u fejk pandemiji

Kad padnu sve maske

Skakat će se s daske

U bazen bez vode

neki propali gen x bend

Rekli su Norvežani na prognozi da nebu kiše danas. Pa idemo na Aquacity smočiti noge. Aquacity je varaždinski bajer, za one koji ne znaju. Za one koji ne znaju kaj je bajer, jebiga…

Ove godine, umjesto živice, posađena je higijenska željezna ograda s betonskim temeljima koja se prekrasno uklapa u krajolik, a sigurno je nešto kapnulo u džep nečijem pajdi, rođi, a možda i kumu. A kako je kumstvo i prijateljstvo popularno u Hrvatskoj, netko je došao na genijalnu ideju izvaditi seljačke drvene klupe i posaditi nove, solarne, s USB-om. Jer prioriteti su bitni.
Nakon 3 minute kupanja, bježim van, sunčam se, čitam knjigu Zvonka Bušića “Zdravo oko – sjećanja”. Zanimljiva knjiga, puno informacija, nastavljam za par dana kad mi se slegne.

fejk more, zamjenska stina i maslina s greškom

Moram stvarno počet pisat o kuhanju…kuham svaki dan, jedamput u tjedan dana će nešto ispast dobro…valjda. O plandemiji, nema smisla… tko ima 2 grama mozga skužio je pred godinu dana da tu nešto ne štima. Želim ostati normalan. Ili bar asimptomatski lud.

Debili s diplomama

Normalno, nemrem spavat, budim se rano i odmah ide kava, nekaj u kljun i gab.com… Lijeva slika kaže: ” Druga doza. Mikročip radi. Borg me lagano preuzima. Dobro smo. Otpor je uzaludan.” Desno je osmrtnica. Ak se nekom hoće čitat https://www.legacy.com/obituaries/toledoblade/obituary.aspx?n=thomas-lee-flanigan&pid=198520306&fhid=27574, hrpa sranja uglavnom…

Ekipa komentira “RIP”, počivao u miru. Nek se peče u paklu na laganoj vatri kurvin sin, kakav mir, kakvo počivanje. Likovi k’o on su pobili više ljudi nego ratovi, droga i alkohol zajedno. “Doktor” koji nema mozga da prouči kakva sranja trpa u sebe i u druge, muda da odbije kad prouči o čemu se radi ili barem srca da se ne ruga pametnijima od sebe koji ne vjeruju u čarobne napitke i dobre vile s diplomom doktora. Takvi će nam uskoro dolazit na vrata u pratnji Gestapa i “cijepit” nas prisilno. Hoćemo i onda govorit “Jadni ljudi, samo su zavedeni”?

Razjebalo me rano ujutro.

Treba mi šaman ili baba vračara, pa da plaćam njima zdravstveno osiguranje. Veće su šanse da preživim liječenje.