Stig’o tramvaj

Nakon Verbalnog Delikta od pred 10 godina, General Woo opet radi sranja.

“I’m too old for this shit.” Roger Murtaugh

bi rekao u Smrtonosnom oružju. Ili današnja glazba ne valja, ili “lošem kurcu i dlaka smeta”, ali ovo je dobro. I kao i sve dobre stvari, naletio sam slučajno, jer sam čuo na Bujici (od svih nemogućih mjesta na kojima ljudi čuju za rap album) da su malo zabranjeni…

Usput sam čuo da ima neka Danka partizanka i da reperi miješaju cajke u svoju “uratke”. Jedina stvar debilnija od RTL-a i njihovog programa je uzet rap koji bi trebao bit socijalno angažiran i govorit o problemima i onda to spojiti s cajkama, turbo folkom, odnosno “gorenjem naroda” (fala Rambu za definiciju). jedina ispravna stvar kod toga je da se, navodno, zove “trap”, odnosno “zamka”. Vjerojatno ne slučajno.

Preporučujem Uhićen i PŠK.
Isto tako, preporučujem za sad skinuti s interneta dok još ima. Navodno će ljudi izdat album samostalno, a onda svi znamo kaj treba.

Zovite me “čistokrvni”

Svaki dan sve više “uvjeravanja”, “prijateljskih savjeta” i “medicinskih preporuka”… A samo sam htio da se prestanete brinuti za mene.

Pa ionako svi moramo otići, prije ili kasnije. Sutra, prekosutra ili za par tjedana, mjeseci, godina, potrudit ću se otići ponosno i časno. Zbog sebe, zbog svog djeteta i zbog ljudi koju su sanjali, robijali i ginuli za ono što smo mi izdali pred godinu i pol.

Zadnjih par dana sam shvatio da nisam sam, ima nas gomila po trgovima i bit će svaki dan sve više. “Luđak, bolesnik i psihopat” me ionako nije previše smetalo.

Ovo nije oproštajno pismo.
Ovo je poziv i ohrabrenje.
Mi smo ovde, ima nas gomila.

Šamaranje mrtvog magarca, opet.

Večeras, nakon Bujice, idem si po “lijekove”…Naravno, nije mi vrag dal mira, pa pitam “profesionalku” iza prozorčića (30*30 cm cca) čemu pelena na licu kad si ionako sama?
-Nečujem dobro…
-Rekoh “čemu pelena kad si ionako sama unutra?”
-I vi bi, gospodine, morali imati kad ste u zdravstvenoj ustanovi.
-“Ne moram” ja ništa. (standardan odgovor na te i takve zahtjeve)
-Morate po zakonu.
-Po kojem zakonu?
KLAP, prozorčić se zatvara, nakon citata zakona o moranju, stavak 1. članak 1a), koji glasi:

Hvala i doviđenja

Sutra opet ispočetka, na poslu pranje mozga o “dobrobitima cijepljenja”. Imam par zanimljivih pitanja, ako uspijem ostati smiren, u što sumnjam.

“Šamaranje mrtvog magarca” se ne odnosi na perače mozgova i novonormalne humanoide. Problem je u meni. Trebalo bi prestati buditi ljude koji žele sanjati vrtne patuljke i superheroje koji ih spašavaju i probati naći nekog kog muči nesanica.

16:25…

…popodne, prva kava doma nakon posla, a još me nitko danas nije naživciral. Uspjeh ravan slijetanju na Mjesec (kad slijetanje na Mjesec ne bi bilo fejk).

Na putu s posla moram stat u pekari, uz pekaru na autobusnoj stanici parkirana dva auta (što je samo po sebi prekršaj ). U pekari dva debila s maskama “ispravno nošenim”, što dokazuje da se radi o ljudima koji se drže “zakona, pa sam “malo” zbunjen.
Kad su otišli, pitam curu u pekari je l’ mi se vidi da sam ljut…objašnjavam kak mi nije jasno da imaju muda parkirat protuzakonito, al nemaju uć u pekaru bez “maske”, i to dva primjerka “alfa mužjaka”.
Veli žena treba nam ponovno vojsku uvest…hm, da. Neću komentirat. Odlazim s “samo bez straha, strah je najveći neprijatelj”. I pol polubijelog.

Pred zgradom curica s pesekom, mali se mota oko noge, pa ga moram pozdravit. Zove se Riči, po Richardu Lavljeg srca. I tak sad pijem popodnevnu, pišem i slušam Ričija. I sve bu dobro.

Vjera

sinoć napravljeno nabrzinu za grupu na telegramu

Nekad su se nosile krunice na retrovizoru, a danas pelene za “odrasle”. Isti oni koji su pizdili na kretene koji vjeruju u nadnaravna bića na nebu koja donose spas, danas vjeruju u Super Vilija slične kurce-palce. Vjera je vjera. Razlika je u čemu?

Ako živimo u posljednjim vremenima i Isus se uskoro spusti na Zemlju, vjerujem da će imat sitnog za prosjake i konobarice. (Ako nema, nek pita starog )…

Globalno zatupljenje

Idem si po lijekove u dežurnu apoteku, nakon fajrunta da se ne miješam sa sljedbenicima vrtnog patuljka.

Zajeb prvi: apoteka još radi, idem prošetat po gradu. Imam pol sata za ubit, i sve je dobro do negde 16. minute. Idu neki klinci iza mene, dečko pametuje (dokazano je da su argumenti jači ako ih izgovaraš glasnije) o genijalcima. Musk, Bezos, Gates. Gates? Stara mu je bila “prijateljica” s direktorom IBM-a, pa malom namjestila posal. Stvarno genijalno, k’o u HDZ-u. Prezivala se slično k’o i Epsteinova gospođa Maxwell. Corbetta preporučam i za ostalo https://www.corbettreport.com/who-is-bill-gates-full-documentary-2020/

Samo sam se prekrižil, pustil da se maknu i nastavil dalje nakon par minuta. Ispred ljekarne je već red, imitacije alfa mužjaka poslušno nose svoje sprave za zaštitu od zdravih, babe uredno kašlju u svoje, a ja vježbam disanje “Željko, smiri se, to se tebe ne tiče”…

Doma odlazim bez nereda. Za kraj, kako razgovarati s “vakcinisanima”:

Zaustavi se vjetre, nabijem te na… nešto

Rano ujutro sam uspio obavit plac, kavu, razgovor sa starim i oko 9 mi je već bilo dosadno, pa uzel bicikl i na izlet, naravno, u Međimurje. Do Štrigove malo brega, vreme odlično, idem do Mure istražit lokaciju koju mi je pokazal kolega prošli put (podaci poznati redakciji- vi iz službi se napušite ;-)).

Super izlet, super priroda, boja većinom zelena, smirujuća. Negde iza Murskog Središća neki vjetrić se sjetil puhat u mene do doma, trebalo je malo duže do doma. Nabijem ga. Galerija u nastavku.

Pupavac i Plenki na respiratoru

Nije korona, još gore je: karlovačko gradsko vijeće izglasalo odluku da se koranski most nazove “Most specijalne jedinice policije Grom” https://www.vecernji.hr/vijesti/vijecnici-u-4-ujutro-promijenili-ime-mosta-u-karlovcu-mozemo-i-sdp-zgrozeni-ovo-je-velicanje-zlocina-1525212

Čuda se ipak događaju, u Karlovcu je na vlasti HDZ, ali nekakva čudna vrsta kojoj Milorad nije “svjetonazorski blizak partner”. Možemo su rekli “ne može”, SDP su kao i 1991. čekali da vide kak će se stvari odvijat, a ja sam za. Možda ne baš zato jer sam neki veliki ustaša, nego mi je škola bila parsto metara od mosta, a sa 16 godina drugovi partizani mi nisu baš bili na listi prioriteta.